Kada se Zdenko Runjić prvi put pojavio u hrvatskoj glazbi, stvorivši se u njoj naizgled ni iz čega, činilo se to poput čuda. Iz dva razloga: najprije jer je početak skladateljskog zanimanja bilo pitanje odluke devetnaestogodišnjeg mladića koji o pisanju glazbe nije imao pojma, a potom i zato jer je prvim uradkom, baladom Ćakule o siromajima, odmah i pobijedio na festivalu Melodije Jadrana u Splitu 1962. i osvojio slušateljstvo s kojim je u ljubavi, kakvu bi poželio svaki skladatelj, živio naredna četiri desetljeća. Nije tada navršio niti dvadeset godina, a za studij je izabrao elektrotehniku. …
«Kao inženjer pao sam s Marsa među skladatelje i nikad nikome nisam zavidio na uspjehu», kazao je jednom prigodom …
Mnoge je zemlje obišla Runjićeva pjesmarica, popularna je čak i u Japanu, prevođena, prepjevana, izvođena. I neka je. Vrijedno je slušati je na svakom jeziku. …
(Erika Krpan, iz uvodnog teksta)



